Labinovacija

Sokrat – čovjek našeg vremena

Prije dvije hilјade i četiri stotine godina, jedan čovjek je pokušao da otkrije smisao života. Nјegova potraga bila je toliko radikalna, harizmatična i protivna zdravom razumu da je postao poznat širom Sredozemlјa. Kao što je Ciceron elokventno rekao:

Spustio je filozofiju sa nebesa.

Gotovo pola vijeka ovom čovjeku je bilo dopušteno da nesmetano filozofira na ulicama svog rodnog grada. Nјegova blistava država-grad pretrpjela je strašne posljedice u stranim i građanskim ratovima. Ekonomija se urušila, stanovništvo je gladovalo, a politički krajolik je bio okrenut naopačke. I tako, proljećnog jutra 399. godine p.n.e., prvi demokratski sud u istoriji čovječanstva pozvao je 70-godišnjeg filozofa po osnovu dvije optužbe: nepoštovanje tradicionalnih bogova grada i kvarenje omladine. Optuženi je proglašen krivim, a nјegova kazna – samoubistvo koje je sponzorisala država.

Taj čovjek je bio Sokrat, filozof iz drevne Atine i vjerovatno istinski otac zapadnjačke misli. Sokrat je dovodio u pitanje slijepu poslušnost ideologiji. “Šta je smisao”, pitao je, “zidova i ratnih brodova i blistavih statua, ako ljudi koji ih grade nisu srećni? Šta je razlog življenja život, osim da ga volite?”

Za Sokrata je potraga za znanjem bila podjednako važna kao i vazduh koji udišemo. Sokrat, prema svojim biografima Platonu i Ksenofonu, nije samo tražio smisao života, već smisao sopstvenog života. Postavlјao je temelјna pitanja lјudskog postojanja. Šta nas čini srećnim? Šta nas čini dobrim? Šta je vrlina? Šta je lјubav? Šta je strah? Kako najbolјe da živimo svoj život? Sokrat je vidio probleme modernog svijeta koji dolaze i sigurno bi imao šta da kaže o tome kako danas živimo.

Dok je neposredni, lični kontakt pomagao u njegovanju vrste poštenja, Sokrat je tvrdio da se riječima može manipulisati. “Možda mislite da riječi govore kao da imaju sopstvenu inteligenciju, ali ako sumnjate u njih, uvijek govore samo jednu stvar … svaka riječ … kada se s njom loše postupa ili je ružno izgovorena uvijek treba svog oca da je zaštiti”, rekao je Sokrat.

Sokrat bi se užasavao današnjih televizijskih debata, s obzirom na njegov stav da je snažna rasprava, bez sadržaja, odvratna stvar: retorika bez istine bila je jedna od najvećih prijetnji “dobrom” društvu.

Nakon Sokratove smrti, njegove ideje imale su ogroman uticaj i na zapadnu i na istočnu civilizaciju. Kada se konačno suočio sa optužbama pred svojim sugrađanima na vjerskom sudu u atenskoj agori, izrekao je jednu od najvećih žalosti lјudskog društva. “Nisu moji zločini oni koji će me osuditi”, rekao je. “Umjesto toga, glasine, tračevi, činjenica da ćete međusobnim šaputanjem ubijediti sebe da sam kriv.”

Sud medija, pomoću fame, oduvijek je imao užasnu moć. Upravo je promjena javnog mišlјenja i neizvjesnost traumatičnog vremena dovelo Sokrata do otrova. Umjesto da slijedimo primjer njegovih tužilaca, možda bismo trebali odati počast Sokratovoj opomeni da “upoznamo sebe”, da budemo individualno iskreni, da radimo ono što mi, a ne neko drugi, znamo da je ispravno. Ne da se krijemo iza kolektivne mržnje, urlanja gomile, već da težimo, koliko god da je teško, ka „dobrom“ životu.

 

Izvor: speech.almeida

Sloboda Narodu

Add comment

Pratite nas

Možete nas naći i kontaktirati i na sljedećim lokacijama