Labinovacija

Prof. dr. Zilka Spahić Šiljak – Da bismo imali kvalitetno obrazovanje potrebno je imati lidere s vizijom

Prof. dr. Zilka Spahić Šiljak je profesorica rodnih studija, a oblasti kojima se bavi uključuju avangardne teme roda, religije, ljudskih prava, politike, i izgradnje mira, sa višegodišnjim iskustvom djelovanja u vladinom i nevladinom sektoru i akademskoj zajednici. Direktorica je TPO Fondacije Sarajevo.  Nakon decenije rada na američkim univerzitetima Stanford i Harvard se vraća u BiH i predaje na zeničkom i sarajevskom univerzitetu. Trenutno je gostujuća profesorica na Univerzitetu Roehampton u Londonu, a svoja predavanja na američkim univerzitetima i dalje drži online putem. Prof. dr. Zilka Spahić Šiljak će biti jedna od panelista na Festivalu #SlobodaNarodu

 

  1. Na ovogodišnjim lokalnim izborima bilo je kandidrano 29 žena na pozicije (grado)načelnica. Od tog broja su samo njih 4 dobile povjerenje građana. Šta uraditi da žene postanu uspješnije u politici?

To je naša stvarnost pred kojom većina zatvara oči i pretvara se da rodna ravnopravnost nije toliko važno pitanje i da ima mnogo važnijih stvari na kojima treba raditi u osiromašenoj i podijeljenoj Bosni i Hercegovini. Međutim, ne postoji idealno vrijeme da se stvari mijenjaju, jer je svako vrijeme pravo, ako smo istinski opredijeljeni da mijenjamo sebe i društvo na bolje. Za temeljite promjene nije dovoljno s vremena na vrijeme praviti kozmetičke zahvate, jer je kuća sa patrijarhalnom strukturom još uvijek toliko čvrsta da poneka cigla promjena koju dodajemo izvana na fasadu ne znači mnogo. Pod tim mislim na povremene kampanje da se žene angažiraju u politici, što jeste važno ali nije dovoljno. Potrebno je raditi na strukturalnim promjenama i promjenama načina razmišljanja, i stereotipnog shvaćanja rodnih uloga.

Ne treba izmišljati specijalne recepte za promjene, jer postoje uspješni modeli rodne ravnopravnosti koje su primjenile i na kojima još uvijek rade Skandinavske zemlje, Kanada i još neke druge zemlje, uglavnom na Zapadu. Ove zemlje koriste svaki djelić potencijala svojih građana i građanki i nastoje afirmativnim mjerama pomoći ženama da ravnopravno sa muškarcima sudjeluju, ne samo u politici nego i svim oblastima života. Mi možemo učiti od njih, i uz prilagodbe njihovih modela možemo započeti procese promjena kako u politici, tako i u ekonomiji i kulturi. No da bi promjene bile uspješne potrebno je mijenjati izborni zakon, zatim političku kulturu u kojoj se žene ne osjećaju prihvaćene. Uz sve to važno je osnaživati žene da aktivnije sudjeluju u politici, ali raditi i sa muškarcima koji bi trebali biti saveznici ženama na putu rodne ravnopravnosti. Patrijarhat koji muškarce usmjerava u agresivnu i toksičnu muškost negativno utječe i na žene i muškarce.

  1. Kada biste mogli da reformišete školstvo u BiH, šta biste reformisali?

U reformi bih krenula od najnižih nivoa obrazovanja, dakle od vrtića dok još ima šanse da se djeca socijaliziraju drugačije od najranije dobi. Fokus bih stavila  na metode učenja i podučavanja koje, prije svega, trebaju biti orjentirane na učenike i njihove potrebe, zatim da uključuju kritičko mišljenje, principe rodne ravnopravnosti i univerzalne ljudske vrijednosti. Znanja koja se stiču trebaju biti funkcionalna, a ne da budu puka reprodukcija naučenog kako je to i danas u većini škola. Rezultati PISA testova su pokazali da BiH nema kvalitetno obrazovanje koje učenike i učenice priprema za život i koje im nudi kompetencije i vještine potrebne na tržištu rada.

Da bismo imali kvalitetno obrazovanje potrebno je imati lidere s vizijom, kao što to imaju neke od najrazvijenijih zemalja, poput Finske, Islanda, Kanade,  Singapura i drugih zemalja koje su obrazovanje stavile u centar razvoja svojih država i zajednica. Takva vizija uključuje uspostavu socijalne pravde, pravičnosti i ravnopravnosti, reducira siromaštvo i isključenost. Finska je primjer dobro organiziranog obrazovanja, ali da bismo imali takav sistem obrazovanja potrebne su temeljite reforme i države i društva, jer su obrazovne institucije i nastavnici refleksija društva u kojem djeluju. Nastavni kadar također mora biti kvalitetan a kriteriji za izbor  mnogo strožiji. Naravno da nastavnici trebaju biti adekvatno vrednovani i plaćeni, a nastavnički poziv bi trebao biti jedan od najvažnijih i najcjenjenijih poziva u jednoj zemlji. Uz sve to, nastavni planovi i programi trebaju biti kreativni, kritički i etički usmjereni, jer pored znanja i vještina vrlo je važno kakve vrijednosti učenici kultiviraju. To znači da je potrebno pronaći adekvatan balans između obrazovne i odgojne komponente obrazovanja.

Ovih dana sam preko TPO Fondacije uključena u reformu kurikuluma u Kantonu Sarajevu i u saradnji sa  OSCE-om nastojimo pomoći profesorima osnovnih i srednjih škola da integriraju principe rodne ravnopravnosti u predmetne kurikulume. Ovo je također važan segment promjena u kurikulumu, jer bez rodne ravnopravnosti nema pravde i pravičnosti u jednom društvu.

  1. Po islamu žene mogu biti političari, ali ne i vođe (načelnice, gradonačelnice, predsjednice). Hadis kaže: „„Neće uspjeti narod koji svoju stvar povjeri na vođenje ženi“. Kako to komentarišete posmatrajući situaciju u BiH i okruženju?

To nije po islamu, već prema tumačenjima pojedinih muslimana koji koriste religiju, da u ime Boga diskriminiraju žene. Nije problem religija već njeni autoriteti i oni koji imaju moć tumačiti je. Takvi ljudi svoje predrasude, stereotipe, seksizme, a često i mizoginiju unose u tumačenje religije. Oni Bogu pripisuju svoja ograničena razumijevanja svijeta i odnosa među ljudima.

Tokom proteklih lokalnih izbora imali smo priliku slušati pojedine imame koji su govorili protiv žena u politici, pozivajući se upravo na navedenu predaju. Zanimljivo je i to što se takve stvari događaju selektivno, a to znači da takvima ne smetaju sve žene, već pojedine koje pokažu neposluh partiji i njenim liderima.

Muslimanka je kao i musliman pozvana da se obrazuje i  radi za dobrobiti zajednice, a to uključuje i društveni i politički angažman i nigdje Bog nije zabranio ženama da se bave politikom. To su učinili muškarci, jer se plaše žena i žele kontrolirati žene, a to mogu uspješno učiniti pozivajući se na religiju, što je zloupotreba i nepravda.

Ako pogledamo u povijest islama vidimo da je, na primjer, drugi halifa Omer u prvoj zajednici muslimana u 7. stoljeću imenovao ženu kao nadzornicu gradske tržnice, što bi bio ekvivalent ministrice unutrašnjih poslova danas. Međutim, takvi primjeri ili primjeri muslimanki koje su bile vladarice u mnogim dijelovima svijeta su marginalzirani, jer neki muslimani nisu spremni dijeliti moć i vlast sa ženama. Na koncu, u Kur’anu se spominje vladarica od Sabe, Bilkisa koja je predstavljena kao mudra vladarica sa diplomatskim vještinama i nigdje nije kazano da je ona loš primjer vladanja.

  1. Mnogi misle da su feminizam i islam nespojivi, Vi pokazujete da to nije tako. Koliko uporište feminizam ima u islamu?

Feminizam i islam i danas za mnoge nisu spojivi, jer se i feminizam i islam razumijevaju redukcionistički. To znači da se feminizam često shvaća kao borba žena da nadvladaju muškarce, ili da postanu muškarci ili da je feminizam protiv porodice i tradicionalnih vrijednosti. Islam se opet razumijeva najčešće kao opresivna religija u kojoj žena ima submisivnu ulogu. Nažalost mnogi muslimani i danas zagovaraju ili hijerarhijske  ili komplementarne modele rodnih odnosa, u kojima je žena ili podređena muškarcu ili mu je nadopuna.

U mom razumijevanju, feminizam je borba žena, ali ne protiv muškaraca, već protiv diskriminacije, seksizma i eskploatacije koju provode muškarci, a ponekad i žene. Žene su često čuvarice i prenositeljice patrijarhata. Isto tako islam je za mene svjetopogled koji i od žene i muškarca traži da iskažu svoje intelektualne potencijale i unaprijeđuju svoje živote i život zajednice u kojoj žive na principima pravde, pravičnosti, humanosti, i etike brige. Kao vjernica, smatram da je Bog vjeru dao svim ljudima kao dar, a ne pojedincima koji će je posredovati tako da degradiraju i isključuju pola ljudskoga roda samo zbog toga što su ženskog spola.

Islamski feminizam ne samo da je moguć, već je prijeko potreban, kako bi muslimanke progovorile autentičnim glasom i argumentima protiv bilo kojeg oblika diskriminacije koji se provodi u ime Boga.

  1. Predavali ste na najprestižnijim univerzitetima u svijetu pa ste se odlučili vratiti u BiH. Koje ste lekcije, naučene na Harvardu i Stanfordu, uspjeli aplicirati predajući na na zeničkom i sarajevskom univerzitetu?

Da, nakon jedne decenije rada na američkim univerziteta, ponovo sam u BiH, ali i dalje online predajem i u Americi i gostujuća sam profesorica na Univerzitetu Roehampton u Londonu.

Najvažnije lekcije koja sam stekla radeći izvan BiH su, prije svega, da se rad i trud isplate i da to uvijek neko prepozna. Naučila sam da ne moramo uvijek postići najbolje rezultate ali da je važno da radimo najbolje što možemo. Naučila sam i to da je uredu  praviti greške i  učiti iz njih, jer greške ne prave oni koji ništa ne rade ili ne pokušavaju nešto uraditi. Naučila sam da je važno govoriti autentičnim glasom, odnosno pokazati da vjeruješ u ono što radiš, jer studenti i općenito ljudi vas čuju onda kada vide da vi vjerujete u to što govorite. Susretala sam najbolje profesore i profesorice u svojim disciplinama koji su bili ne samo izvanredni stručnjaci i stručnjakinje, već u prvom redu skromni i dobri ljudi. Naučili su me da je važno kultivirati pasioniranost za znanjem i vrijednostima humanizma koje će nas učiniti boljim ljudima. Na koncu, diploma je samo  da smo savladali gradivo u školi, a mnogo važnije od toga je kako ćemo stečeno znanje primijeniti i hoće li nas to znanje učiniti skromnijim, poniznijim i boljim ljudima.

 

 

 

 

Projekat „Free Mind“ u okviru kojeg se održava i festival #SlobodaNarodu, realizuje se uz podršku Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH.

Sloboda Narodu

Add comment

Pratite nas

Možete nas naći i kontaktirati i na sljedećim lokacijama