Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Bavio se predavačkim radom, publicističkim, te uređivačkim poslovima elektronskih i printanih medija.
Zastupljen u nekim zbornicima i monografijama.
Autor je sljedećih knjiga:
Za (i) protiv tolerancije (1997, dva izdanja);
Filozofski temelji psihologije (2006);
Metanaracija, poetizacija i psihijatrizacija Daytona (Ulcinj, CG, (“mini book”, 2006);
Strah od kopanja (“mini book”, 2007).
Manje od ništa (2007);
Al Tempo (2007);
Duplo golo (2007);
Govor tame (2008),
Država na čekanju (dva izdanja 2008; 2009);
Sevdalinka, alhemija duše (2012);
Neofašizam u etno-fraku (dva izdanja 2013, 2014);
Zločini i laži Miloševićeve kripto-politike (2014)
Ujed zmije sjećanja (2015., dvojezično izdanje)
Psihologija budističke etike, filozofije i umjetnosti (2018.)
U štampi:
Pitanja i odgovori I–II (intervjui)
U pripremi:
Teror historije – logika zla
Paradoksi sevdalinke
Imamo li znanje
Nije bio, a nije ni danas, član nijedne političke stranke (partije).
Nesposoban da bude podoban, živi od pisanja.
Djeluje kao nezavisni istraživač.
SAMO SLOBODNI LJUDI SU LJUDI
Kažu da prilika čini čovjeka.
Ako je to tačno, onda nam, da bi sebe ljudski sačuvali, i same prilike valja učiniti ljudskim. Valja nam govoriti i ponašati se ljudski u svakoj prilici. Bez toga, prilike su samo izgovor za vlastitu neljudskost. Odnosno, ne čine prilike ljude lošima ili dobrima nego samo pokazuju kakav ko zaista jeste.
U tom smislu prilike su samo ljudsko ogledalo.
I ništa više.
Rat je bio naše najveće životno ogledalo.
Tako veliko da smo se u njemu svi zajedno i istovremeno mogli pogledati i ogledati.
Danas, zahvaljujući tom ogledalu, svako od nas, priznao to ili ne, zna sasvim dobro ko je i kakav je. Kako pojedinci tako i kolektivi.
Jer ogledalo nikad ne laže.
I nije krivo ni za čiji ružan lik.
Dakle, stvarnost, odnosno naša slika o nama može biti ružna, ali ogledalo ne može biti krivo. I to je jedina istina o nama. Životna istina koju palanački duh nije spreman da čuje i da je prizna. Zato duh palanke stalno izmišlja i fabrikuje svoje lažne priče o sebi i svojima.
Naravno, priče su priče, ali događaji su jedina životna istina.
Jer, istina stanuje u događaju, a ne u mišljenju o njemu.
Ne u naknadnim pričama o njemu.
Ono što ružni događaj poriče, ili ga relativizira, odnosno, ono što nam o događaju dolazi – iz mišljenja, samo je, kako već sama riječ kaže – iz-mišljotina.
Zašto palanački duh bježi od istine.
Zašto izmišlja?
Zato što želi da vlada stvarnošću, ljudima i događajima.
Zato što želi da upravlja.
A, ako ne može da upravlja, onda ih ISPRAVLJA.
Ispravlja ljude i događaje.
I tako naknadno, oduzimajući joj njenu životnu, boji stvarnost svojim lažnim bojama.
Onako kako to njemu, palanačkom duhu, odgovara.
Dakle, nije bilo šta je bilo, nego je bilo kako Mi kažemo da je bilo.
To je iz-mišljačka logika palanačkog duha.
I logika palanke.
Ali, da bi obmanula i slagala druge, palanka najprije mora da slaže samu sebe.
I da sama povjeruje u svoju laž.
U tu svrhu palanka iznajmljuje ljude slabog morala. Kažem iznajmljuje jer oni po rent-a-car principu opslužuju aktualne političke strukture. One koji ih dobro uhljebljuju i debelo plaćaju. Na ovaj ili onaj način. I njihove bolesne ideologije. Naravno, oduvijek je bilo i biće prodanih duša, spodoba spremnih da se stave u službu nečasnih ljudi, stranaka, partija, odnosno, formalnih ili neformalnih udruga i grupa; njihovih dnevno-političkih nemoralnih ciljeva.
Odlomak iz:
Add comment