U Bosni i Hercegovini se već duže vrijeme sve više krše i ne poštuju osnovna ljudska i građanska prava i slobode. Jedan od razloga je taj što se ona na neki način i ne razumiju, a i što nije uspostavljena vladavina prava i što većina zakona nije uređena na odgovarajući način. Štoviše, većina ljudi nije ni upućena kome se mogu obratiti za pomoć kada su im povrijeđena ljudska prava. Udruga „Vaša prava BiH“ je jedna od nevladinih organizacija koja radi na zaštiti ljudskih prava te pruža pomoć korisnicima na području cijele Bosne i Hercegovine u vidu besplatne pravne pomoći i zastupanja interesa korisnika/ca. O ovoj udruzi, zaštiti ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, izmjeni i dopuni zakona, te o drugim temama vezanim za ljudska prava za portal #SlobodaNarodu i Omladinski magazin „Karike“ razgovarali smo s Emirom Prcanovićem, izvršnim direktorom Udruge „Vaša prava BiH“. Emir Prcanović je zastupao slučajeve i vodio parnice na domaćim sudovima te pred Europskim sudom za ljudska prava i Odborom za ljudska prava UN-a. Predavao je na mnogim pravnim klinikama, seminarima i okruglim stolovima s temama vezanim za azil, useljavanje, pravnu pomoć, apatridiju i diskriminaciju. Područje njegovog interesa i profesionalnog rada su teme usmjerene na pitanja ljudskih prava nacionalnih manjina, tražitelja azila, migranata, pripadnika marginaliziranih skupina, osoba s invaliditetom i žena žrtava nasilja.
Razgovarala: Ivana Krstanović
Možete li nam reći nešto više o Udruzi „Vaša prava BiH“? Na koji se način osobe kojima su povrijeđena ljudska prava mogu obratiti Vašoj udruzi te kako im pružate pomoć? Jeste li uspjeli postići pozitivne rezultate kada je u pitanju kršenje ljudskih prava?
Udruženje „Vaša prava BiH“, sa sjedištem u Sarajevu, je vodeća nevladina i neprofitna organizacija koja pruža pomoć korisnicima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine u svim pitanjima građanskog prava i ljudskih sloboda. Udruženje „Vaša prava BiH“ se zalaže za slobodu i ljudsko dostojanstvo. Ovo opredjeljenje se ogleda u pružanju besplatne pravne pomoći i zastupanju interesa korisnika. Putem mreže kancelarija za besplatnu pravnu pomoć i mobilnih timova, „Vaša prava BiH“ pružaju sve oblike pravne pomoći, u skladu s domaćim zakonima, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i ostalim međunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava. Uz pravnu komponentu, u radu Udruženja vrlo važnu ulogu ima i informativna komponenta, koja sve pravne aktivnosti podržava kroz organizovanje sveobuhvatnih informativnih kampanji.
Na osnovu potpisanog Protokola s državnim Ministarstvom sigurnosti, „Vaša prava BiH“ pružaju besplatnu pravnu pomoć i žrtvama trgovine ljudima, tražiteljima azila u BiH i ostalim osobama pod međunarodnom zaštitom u BiH. Osim toga, u skladu s Protokolom s Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica, pravnu pomoć udruženja dobivaju i korisnici koji su u nadležnosti ovog Ministarstva.
Osobe kojima su povrijeđena ljudska prava mogu se obratiti Udruženju u bilo kojoj od kancelarija u BiH. Dodatne informacije mogu se dobiti i na zvaničnoj web stranici: https://pravnapomoc.app/ba.
Kakva je situacija s poštivanjem ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, te na koji način se konkretno krše ljudska prava i slobode?
Značaj ljudskih prava u BiH najbolje se može prepoznati u značaju koji je Evropska konvencija o ljudskim pravima dobila u Ustavu BiH, gdje se izričito propisuje da se ona direktno primjenjuje u BiH, te da ima prioritet nad svim ostalim zakonima. To pokazuje da se i pri usvajanju ove odredbe (čl. II/2 Ustava BiH) moglo pretpostaviti da će povrede ljudskih prava biti rasprostranjene u godinama nakon rata, te je bilo nužno obezbijediti pravni okvir koji bi na takve povrede mogao odgovoriti. Nažalost, kršenja ljudskih prava postoje i danas u najrazličitijim oblicima, ali istovremeno u BiH su razvijeni mnogi mehanizmi koji se potencijalno mogu koristiti za odgovor na ove izazove, te je nužno da se građani s njima upoznaju.
Koji je najveći problem u našoj državi kad su u pitanju ljudska prava, odnosno koja je to oblast u kojoj ste naišli na najozbiljnija kršenja ljudskih prava?
Nažalost, ljudska prava se u BiH krše u mnogim oblastima, na što ukazuju i izvještaji međunarodnih organizacija i nadzornih tijela. S obzirom na opseg svoga rada, Udruženje „Vaša prava BiH“ posebno mora primijetiti kršenje ljudskih prava lica u pokretu, naime izbjeglica i tražitelja azila, kao i rasprostranjenu diskriminaciju u različitim oblastima. Nadalje, u svim postupcima koje vodimo vidljivo je i sistematsko kršenje prava na suđenje u razumnom roku.
Kada je u pitanju izrada zakonskih prijedloga, koji su to zakoni koje treba mijenjati i doraditi te koje bi nove zakone bilo potrebno donijeti?
S obzirom na sistematske manjkavosti koje se mogu uočiti u mnogim oblastima, mnogo je zakonskih propisa koji bi se morali promijeniti, odnosno doraditi. Što se tiče samog Udruženja, te predmeta koje mi vodimo, ono što smatramo bitnim jeste daljnje prilagođavanje Zakona o strancima i Zakona o azilu relevantnom EU zakonodavstvu. Nadalje, nužno je usvojiti Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći za Srednjobosanski kanton, te napokon omogućiti početak rada zavoda za besplatnu pravnu pomoć u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Također, u sklopu provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hadžimejlić i drugi protiv BiH (koje je zastupalo Udruženje), nužno je prilagoditi domaće zakonodavstvo u cilju spriječavanja daljnjih kršenja prava lica smještenih u ustanove socijalne zaštite. Naravno, sistematska diskriminacija „Ostalih“ također zahtijeva izmjene relevantnih odredaba Izbornog zakona, te Ustava BiH i entiteta, te je to nešto na čemu će se u narednom periodu morati intenzivno raditi.
Kakva su Vaša iskustva s primjenom Zakona o zabrani diskriminacije, pogotovo kada je u pitanju diskriminacija pri zapošljavanju?
Diskriminacija na radu je još uvijek jedan od najprisutnijih oblika diskriminacije u praksi, što pokazuje i analiza sudske prakse. To je naročito slučaj kod mobinga, kao posebnog oblika nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu. Iako se Zakon o zabrani diskriminacije primjenjuje već više od deset godina, i dalje su primjetne određene prepreke u efikasnoj zaštiti od diskriminacije, naročito kod dosljedne primjene pravila o obrtanju tereta dokazivanja. Odluke sudova po pitanju dodjeljivanja nematerijalne štete, te nužnosti vještačenja, također ukazuju i dalje na značajnu podijeljenost sudske prakse, što dovodi u pitanje pravnu sigurnost. Također, ovi postupci, iako su zakonom definisani kao hitni, i dalje se često vode uz kršenje prava na suđenje u razumnom roku.
Tko bi u narednom razdoblju trebao puno više uraditi kada su u pitanju prava manjinskih grupa, prvenstveno LGBTIQ+ osoba? Kako Vi gledate na izjave da prava LGBTIQ+ osoba nisu prioritet, da zapravo postoje druge društvene skupine čija su prava u većoj mjeri ugrožena?
Udruženje „Vaša prava BiH“ već duže vremena radi na zaštiti prava pripadnika ove zajednice, kako u postupcima međunarodne zaštite (azila), tako i u diskriminacijskim postupcima. Zaista, Udruženje je izdejstvovalo i prvu presudu Ustavnog suda BiH koji je utvrdio kršenje prava na slobodu okupljanja prilikom napada na Queer Festival.
Mnogi akteri u BiH su pozvani da odgovore pitanje kako unaprijediti poziciju pripadnika ove zajednice, ali prije svega zakonodavna tijela entiteta, budući da životne zajednice istospolnih parova još uvijek nisu priznate ni u porodičnom, ni nasljednom, ni stvarnom, ni u drugim oblastima prava. To stvara mnoge praktične probleme u životu te zajednice, te javne vlasti moraju preduzeti korake na adresiranju ovih pravnih praznina koje su suprotne i obavezama koje za državu proizilaze iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ipak, treba priznati i određeni napredak. Izmjenama Zakona o zabrani diskriminacije iz 2016. godine izričito je zabranjena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. Također, krivična zakonodavstva entiteta i Brčko Distrikta uvela su institut zločina iz mržnje, koji sada nalaže teže kažnjavanje za krivična djela počinjena iz pobude mržnje po osnovu, između ostalog, seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Nažalost, i dalje postoje problemi kod provođenja ovih zakonskih odredbi, odnosno propuštanje nadležnih organa da obavezno i po službenoj dužnosti ispitaju sve aspekte slučaja ukoliko postoje naznake da je krivično djelo možda počinjeno uz ovu zabranjenu pobudu. Istovremeno, postoji prostor i za daljnju edukaciju potencijalnih žrtava o njihovim pravima i mogućnostima korištenja pravnih lijekova.
Mnoge od gore istaknutih manjkavosti pravnog okvira već sada predstavljaju jasno kršenje ljudskih prava ove zajednice, te stoje u očitoj suprotnosti s jasnom praksom Evropskog suda za ljudska prava. U takvoj situaciji nadležne vlasti imaju dužnost prilagođavanja bosanskohercegovačkog zakonodavstva barem minimalnim standardima garancije ljudskih prava koja proizilaze iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Samim tim država treba bez odlaganja pristupiti izmjenama i dopunama postojećeg zakonodavstva, ali i sudskih i upravnih praksi. Konačno, ljudska prava su univerzalna i nedjeljiva, tako da nema prostora opravdanjima poput gore istaknutog da neke skupine trenutno nisu prioritet. U onoj mjeri u kojoj posebna ranjivost može opravdavati naročite napore javnih vlasti, onda je jasno da članovi ove zajednice ispunjavaju i taj uslov.
Možemo li reći da su žene ravnopravne u bosanskohercegovačkom društvu, te smatrate li da su ustavi i drugi pravni akti u Bosni i Hercegovini rodno inkluzivni?
Žene još uvijek nisu ravnopravne u bosanskohercegovačkom društvu, što je vidljivo u mnogim sferama društva, uključujući i veću diskriminaciju prema ženama na radu, veće prepreke u pristupu besplatnoj pravnoj pomoći, te i dalje manje zastupljenosti u strukturama vlasti, te upravljačkim pozicijama u javnim i privatnim preduzećima. Mnogi pravni akti nisu dovoljno rodno inkluzivni, a to je posebno tačno za starije pravne propise poput ustava države i entiteta koji su usvojeni prije više od dvadeset godina, kada se ovom pitanju nažalost nije davalo dovoljno pažnje. Veoma je bitno u budućem usvajanju pravnih propisa uvijek sistematski obraćati pažnju na ovo pitanje, odnosno u budućim razgovorima o izmjenama i dopunama ustava naglasak stavljati također i na rodnu dimenziju, što je nešto o čemu je bilo veoma malo razgovora u svim dosadašnjim pregovorima o ovom pitanju.
Novinari/ke u BiH suočeni/e su s brojnim sigurnosnim izazovima u svome radu. Na koji način zaštititi novinare/ke čija je sigurnost ugrožena? Koje su to zaštitne mjere za ostvarivanje sigurnosti novinara/ki te koja su im pravna sredstva dostupna?
Novinari su zaista predmet brojnih sigurnosnih izazova kojima smo bili svjedoci posljednjih godina. U onoj mjeri u kojoj takvi izazovi ispunjavaju biće krivičnog djela, veoma je bitno da se istrage potencijalnih krivičnih djela vrše brzo i efikasno, odnosno da se adekvatno procesuiraju počinitelji. U tom pogledu se mogu uočiti mnogi nedostaci. Jedan od načina daljnje zaštite bilo bi da se i novinarima da status službene osobe u krivičnim zakonima u kojem slučaju bi se napadi na njih ozbiljnije kažnjavali. Da li je to zaista i primjereno rješenje ovog problema treba biti predmet daljnje rasprave, ali je jasno da trenutno zakonodavstvo, te postojeće policijsko-tužilačke prakse pokazuju mnoge manjkavosti.
Treba spomenuti da se novinari suočavaju i s izazovima van krivično-pravne sfere. Naime, iako je kleveta dekriminalizirana, novinari se još uvijek suočavaju s klevetničkim parnicama, koje su često duge, veoma iscrpljujuće, te iziskuju dosta vremena, ali i troškova postupka. Institut klevete se često zloupotrebljava upravo da bi se ušutkali pojedini novinari, a sudska prava nerijeko ne poštuju standarde koji se tiču prava na slobodu izražavanja iz čl. 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Naše zakonodavstvo treba biti dalje prilagođeno da uzme u obzir te adekvatno odgovori na posebno zlonamjerne tužbe tog tipa (tzv. SLAPP tužbe – Strategic lawsuits against public participation).
Je li istina da je sve manje vjere u pravosuđe? Naime, veliki broj odluka Ustavnog suda, a i drugih sudova, se ne provodi. Zašto je to tako?
Pogled na javni diskurs zaista ukazuje da je ovo problematično pitanje. Kao što je gore istaknuto, suočeni smo s veoma neefikasnim pravosuđem koje sistematski krši pravo na suđenje u razumnom roku. Ako se tome doda i često nepostupanje prema minimalnim standardima zaštite ljudskih prava koja proizilaze iz Evropske konvencije o ljudskim pravima, jasno je da će vjera javnosti u pravosuđe biti poljuljana. Navedeno je očito i u neprovođenju odluka sudova. Udruženje „Vaša prava BiH“ vodilo je i dobilo pred Vrhovnim sudom FBiH pionirske strateške antidiskriminacijske parnice usmjerene protiv segregacije u školstvu (tzv. fenomen „dvije škole pod jednim krovom“), kako u Hercegovačko-neretvanskom, tako i Srednjobosanskom kantonu. Ove pravosnažne sudske presude još uvijek nisu provedene, što u značajnoj mjeri obesmišljava zaštitu ljudskih prava čije je kršenje inače priznato i od samih sudova.
Pitanje neprovođenja sudskih odluka, naročito kada se tiču teških kršenja ljudskih prava, ozbiljno je pitanje na koje se mora odgovoriti bez odlaganja. Treba spomenuti da relevantno zakonodavstvo koje bi donekle adresiralo problem suđenja u (ne)razumnom roku još uvijek nije usvojeno na nivou BiH i FBiH.
Koja je Vaša poruka vlastima, političarima, ali i građanima? Što biste iz vlastitog iskustva poručili mladima iz Bosne i Hercegovine koji danas planiraju svoju budućnost?
Zaštita ljudskih prava zahtijeva i promjenu javnog diskursa, ali i javne kulture, te iskreno prihvatanje jednakosti svih građana i zaštite njihovog dostojanstva. Tu značajnu ulogu igraju obrazovanje, mediji, ali i diskurs političara, koji se i dalje nažalost često karakteriše govorom mržnje. Mladi moraju biti svjesni svojih prava, te mogućnosti njihove zaštite. Potpuno ostvarenje ljudskih prava ne mogu ostvariti pasivnošću, već tek javnim zalaganjem i aktivizmom. Zaštita ljudskih prava je uvijek kolektivno djelo cjelokupnog društva.
Ovdje vrijedi podsjetiti na izjavu Eleanor Roosevelt, netom po usvajanju Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima: „Gdje, naposljetku, počinju univerzalna ljudska prava? U malim mjestima, blizu doma – toliko neposrednim i toliko malim da se ne mogu vidjeti ni na jednoj karti svijeta. Ipak, ona su svijet pojedinačne osobe; susjedstvo u kojem živi; škola ili koledž koji pohađa; tvornica, farma, ili ured gdje radi. Takva su mjesta gdje svaki muškarac, žena, i dijete traže jednaku pravdu, jednaku mogućnost, jednako dostojanstvo bez diskriminacije. Osim ako ta prava nemaju značenje tamo, ona će imati malo značenja bilo gdje. Bez udruženog građanskog djelovanja da ih se podrži blizu doma, uzalud ćemo tražiti progres u širem svijetu.“
Sloboda_Narodu
Add comment