”Čovjek je rođen slobodan, a svuda je u okovima!” – Žan-Žak Ruso i pojam slobode

Žan-Žak Ruso, filozof, pisac i politički teoretičar rođen u Švajcarskoj, inspirisao je vođe Francuske revolucije i generaciju romantičara svojim traktatima i romanima. Imao je dubok uticaj na način života lјudi, naučio je roditelјe da se interesuju za svoju djecu i da ih drugačije vaspitavaju, podsticao je izražavanje emocija, a ne pristojno suzdržavanje u prijatelјstvu i lјubavi.

Ruso se u svom radu bavi slobodom više nego bilo kojim drugim pitanjem političke filozofije i ima za cilј da objasni kako je čovjek u prirodnom stanju blagoslovlen potpunom slobodom, a ta sloboda je potpuna iz dva razloga. Prvo, čovjek u prirodnom stanju je fizički slobodan, jer nije ograničen represivnim državnim aparatom, niti nad njim dominiraju njegovi bližnji. Drugo, psihološki je i duhovno slobodan, jer nije rob nijednoj od vještačkih potreba koje karakterišu moderno društvo. On je vjerovao da je robovanje modernog čovjeka vlastitim potrebama odgovorno za sve vrste društvenih bolesti, od iskorištavanja i dominacije drugih, do niskog samopoštovanja i depresije.

Ovaj politički teoretičar je vjerovao da dobra vlada mora imati slobodu svih svojih građana za svoj osnovni cilј, a njegovo djelo ”Društveni ugovor” je pokušaj zamišljanja oblika vlasti koji najbolјe potvrđuje individualnu slobodu svih svojih građana, s određenim ograničenjima svojstvenim složenom, modernom civilnom društvu.

Da bi Ruso uspio da utvrdi koje društvene institucije i strukture protivriječe ljudskoj prirodnoj dobroti i slobodi, mora prvo da definiše “prirodno”. On uklanja sve ideje koje su vijekovi razvoja nametali pravoj prirodi čovjeka i zaklјučuje da mnoge ideje koje uzimamo zdravo za gotovo, kao što su imovina, zakon i moralna nejednakost, zapravo nemaju utemeljenje u prirodi. Za Rusoa, moderno društvo se generalno nepovolјno upoređuje sa ”prirodnim stanjem prirode”. U svojoj diskusiji, on kaže da je ”prirodno stanje” hipotetičko, praistorijsko mjesto i vrijeme u kome lјudska bića žive neiskvarena od strane društva.

Prema Rusou, “potrebe” proizlaze iz strasti, zbog kojih lјudi žele određeni predmet ili aktivnost. U prirodnom stanju, lјudske potrebe su strogo ograničene na one stvari koje obezbjeđuju opstanak i reprodukciju. Suprotno tome, kako se saradnja i podjela rada razvija u savremenom društvu, potrebe ljudi se umnožavaju i uklјučuju mnoge nebitne stvari, poput prijatelјa, zabave i luksuznih dobara. Kako vrijeme prolazi, takve potrebe sve više postaju dio svakodnevnog života, one postaju nužne. Kao takve, potrebe su temelј moderne ”moralne nejednakosti”.

Sve nejednakosti koje prepoznajemo u savremenom društvu karakteriše postojanje različitih klasa, ili dominacija i iskorištavanje nekih lјudi od strane drugih. Ruso ove vrste nejednakosti naziva moralnim nejednakostima, a veliki dio svoje političke filozofije posvećuje identifikovanju načina na koje pravedna vlada može da to poništi. Uopšteno, Rusoova razmišlјanja o nejednakosti, kao i njegova radikalna tvrdnja da su svi lјudi uglavnom jednaki u prirodnom stanju, bili su važna inspiracija i za američku i za francusku revoluciju.

Izvor: SparkNotes