Pripremajući festivalski dan “Sloboda narodu” u Banjaluci, a u susret ovogodišnjem Festivalu slobode, pitali smo aktiviste i novinare da li je Banjaluka slobodan grad i da li bi možda mogla povesti borbu za slobodu u cijeloj Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
Branko Ćulibrk, aktivista
“Živim u Prijedoru i nemam potpun uvid u događanja u Banjaluci, ali iz iskustva kroz aktivnosti koje provodimo u saradnji sa drugim organizacijama mogu reći da nažalost smatram da je Banjaluka nije slobodan grad, čak ni nakon promjene vlasti. Nekako se odmah u prvim danima te nove vlasti pokazalo da oni nastupaju s iste političke pozicije kao i njihovi prethodnici, iako je u izbornom procesu djelovalo da će to biti nešto revolucionarno, novo i obećavajuće.
Meni su najznačajnije izjave novog gradonačelnika koji u društvu koje postaje vrlo fašističko nije u stanju da se identifikuje sa antifašističkim vrijednostima, nego je govorio o zabrani okupljanja za LGBT-osobe dodatno marginalizirajući već marginalizovane grupe ili je pokazao da nema jasan stav prema prošlosti i događanjima u prošlom ratu. To pokazuje da mi nemamo novu perspektivu u politici po ključnim temama i krupnim pitanjima koji tište ovo društvo.
S druge strane – čini mi se da privid slobode koji se dobije kroz marketinško prikazivanje ekonomskog prosperitetea i promjene u društvu služi za prikrivanje stvarnog stanja i da bi političari prezentovali svoje aktivnosti, a ne o stvarnom ostvarivanju prava i sloboda, borbi s građevinskom mafijom i slično što bi naše društvo učinilo boljim mjestom za život. Generalno – moj utisak je da te stvari ne utiču na promjenu društveno-ekonomske klime u Republici Srpskoj jer i dalje imamo visoku stopu nezaposlenosti, a ogroman broj mladih ljudi odlazi, sada već i stariji koji imaju i „dobro plaćene“ poslove, ali biraju da slobodnije žive u zemljama zapadne Evrope i to govori da mi nemamo ostvaren napredak koji ljudima daje perspektivu i nadu za bolji život.
Što se tiče borbe za slobodu u Republici Srpskoj – ona je široko postavljena i podrazumijeva borbu na mnogo frontova. Prije svega to je borba za funkcionalne institucije koje će biti u službi građana i raditi u njihovom interesu, a ne u interesu politike i tu mislim na efikanso pravosuđe koje će biti u mogućnosti da prepozna kriminal i korupciju koja nas svakodnevno tišti i da počne rješavati upravo pitanja slobode, da riješi pitanje stradalog Davida Dragičevića i da se konačno završimo, recimo, taj slučaj kako bi se ljudima dao osjećaj sigurnosti i vjere i nade u ovo društvo i sistem, a to podrazumijeva unaprjeđenje radnih prava, slobodu marginalizovanih grupa da koriste javni prostor i da se bore za svoja prava, da sloboda okupljanja nije restriktivna i pod pritiskom institucija, podrazumijeva slobodne medije koji objektivno izvještavaju o svemu što se događa i kritikuju vlast umjesto da joj služe držeći stalne tenzije i stvarajući podjele među ljudima u društvu u kom živimo. Ta sloboda podrazumijeva ogromnu borbu protiv sistema koji je vješto nametnuo društvene vrijednosti koje su neprihvatljive za društva kao što je bosanskohercegovačno – otvoreno, multinacionalno, demokratsko… Mislim da nam treba još mnogo godina i ogromna promjena u političkom smislu i u svijesti građana da bi se osjetio i privid slobode u društvu u kom živimo.
Projekat #SlobodaNarodu, realizuje se uz podršku Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH.
Sloboda_Narodu
Add comment