Ima li fašizma oko nas i ako ima – gdje je očit vidljiv i u kojim oblicima?
Ima ga svugdje, možemo ga vidjeti u svim društvima, od američkog koje je do nedavno imalo nekog strašnog čovjeka za predsjednika koji je uradio neke strašne stvari, pa do ovih naših. To je neka opasnost koja stalno vreba i mi nismo ni svjesni da vreba iz nekog grma. Ogleda se u bezazlenim rečenicama koje mogu zvučati savršeno ispravno ili dobronamjerno, a zapravo kriju opasnost od diktature. Recimo kada neko govori o narodu, o tradiciji… Recimo kada neko krene pričati o našem načinu života ili kada neko krene pričati o našem tradicionalnom načinu života koji ugrožavaju neki ljudi sa svojim navodno drugačijim načinom života čime mogu zatrovati našu kulturu, bilo da su to Sirijci ili homoseksualci ili Židovi. Dakle, može se kriti u nekim vrlo dobronamjernim, skoro ljupkim pojavama.
Šta nam se desilo da pristajemo na to, odnosno šta se desilo da nismo dovoljno glasni protiv fašizma jer 1945. smo bučno slavili pobjedu, ali evo danas je drugačije. Čini se da nisu glasni ni intelektualci, ni mediji, ni rokeri….Ili možda jesu?
Ja sam postao jako oprezan s pričama o pobjedama. Ima trenutaka kada izgleda kao da smo pobijedili, ali to nije konačno. Ljudi slabo pamte i zapravo je strašno kako se zaborave opasnosti koje fašizam nosi sobom. To vam je korov koji morate okopavati redovno tako da ja mislim da ta borba nije završila i nikada neće završiti, pa je loša vijest da mi nikada nećemo pobijediti fašizam, ali dobra vijest je da nikada nećemo biti poraženi.
Kolika je uloga obrazovanja u promociji/zaštiti/širenju fašizma, a kolika uloga medija?
To je svima važno, ljudi se svakodnevno, bez odmora, moraju educirati da prepoznaju te totalitarne obrasce i da prepoznaju gdje se kriju. Meni je bilo simptomatično kako su ljudi, kada se pojavila pandemija korone, spremno pristali na represiju, oduzimanje prava i počeli vikati gledajte, onaj ne nosi masku; kada je vlast očekivala da mi prijavimo kako je na ulicu izašao neko ko je imao koronu i ko bi trebao ostati kući. O kako smo bili bijesni uz obrazloženje da taj neko dovodi u opasnost javno zdravlje – to je takođe jedan od obrazaca. Nevolja je što su tada priču o slobodi i ljudskim pravima poveli antivakseri i teoretičari zavjera i u jednom trenutku sam shvatio da su neku dobru priču pokrenuli vrlo glupi i neobrazovani ljudi. To je bila loša strana u ovoj priči. Inače svrha obrazovanja je, i to je silno važno, djecu educirati i davati im neki građanski politički odgoj, raditi od njih emancipirane, slobodne, slobodnomisleće, društveno savjesne, odgovorne i hrabre građane. Nevolja je međutim, barem u Hrvatskoj, što je taj građanski politički odgoj samosvjesnih građana uvijek zapostavljen u korist vjeronauka, a “crkva” ili vjerska zajednice generalno ne prave slobodnomisleće i hrabre ljude, nego žele ljude držati u neznanja i strahu i to je zapravo problem. Mislim da je crkva jedan od velikih generatora fašizma.
A koja je uloga medija?
Mi imamo neke dobre medije koji rade neke jako dobre stvari za društvo, koji građanski odgajaju ljude, ali imamo i neke strašne, grozne portale, u Hrvatskoj je to recimo narod.hr ili kamenjarka, tako nešto, koji baš promiču nekakve užasno loše političke vrijednosti, isključivost, vjersku zadrtost i slično.
Ako je fašizam pobijeđen 1945, a padom berlinskog zida komunizam i ako sada umire kapitalizam – šta je sljedeće?
Nemam pojma! Ne znam, ne volim govoriti o tome šta bi moglo biti, loš sam u predviđanjima. Mene čitav ovaj svijet užasno zbunjuje, čini mi se da sve ide krivo, ali ne znam šta će se dogoditi, Svi brinemo za svoj posao, zabrinut sam za štampane medije koji umiru i koji su u strašno teškoj situaciji, novinarstvo je svaki dan sve gore, online sadržaji su sve gori, sve je više loših sadržaja… Zabrinut sam kao i svi.
Kakva je uloga društvenih mreža?
Kratko sam bio na Facebook-u i shvatio sam da ja, ali baš, tamo ne pripadam, ne znam šta bih tamo radio. Zapravo te društvene mreže su donijele nešto što se predstavlja kao društvena blagodet, ta brzina reagiranja i povezivanje ljudi, ali istovremeno su donijele i neko prokletstvo, nepromišljenost, lakomislenost, površnost, pa se pokazalo da nije dobra ni za ta brzina. Evo svako toliko imate slučaj da je neko ko možda zbilja i jeste razumna osoba napiše nešto glupo u dva sata po noći i onda se sutradan izvinjava kako mu je neko to montirao ili namjestio. Vidite – u dva noću niko nije pametan i tada ne treba ništa tipkati, a ako natipkaš – ostavi za sebe, pa ujutro pročitaj. To je naprosto tako. Meni se čini da su svi bili pametni dok nije bilo društvenih mreža ili je užasavajuće koliko je sada budala oko nas i još im je omogućeno da se umrežavaju, a to osobito vidimo sada u ovoj koroni s ovim antivakserima, pričama o čipiranju ljudi, o programiranom ubijanju trećine čovječanstva i takve ludosti. To kako facebook ohrabruje budale je strašnije od religije.
Vi ste jedan od “čuvara vatre slobode”, posipali su vas bukvalno “go….a” po glavi, ali niste odustali od prava da pišete ono što mislite – šta je vaša ideja vodilja, čime se branite, šta vas drži normalnim, šta vas štiti, šta kažete kada vas pitaju zašto vam to sve treba?
Pa nemam ja neko visoko mišljenje o sebi, ne doživljavam sebe nekom mesijanskom figurom, uopšte nemam takav pristup, mislim da je loše dodjeljivati ljudima ulogu Mesije ili propovjednika. Meni je to važno zbog mene, nekako mi je važno da živim u pristojnijem svijetu, da moje dijete odrasta u nekoj zdravijoj sredini i mislim da je ovo što radim građanska dužnost nekoga ko shvata šta ja dobro, a šta loše za društvo. Nisam ja shvaćao da radim nešto korisno, dapače, bilo mi je malo nelagodno razmišljati o tome da bih ja mogao biti važan, a onda mi ljudi priđu na ulici i nešto mi krenu zahvaljivati jer im je drago da sam nešto rekao o nečem zbog čega se njima činilo da su ludi i da je cijeli svijet poludio, pa kada su vidjeli da neko misli isto kao i oni i da se to ne boji napisati i objaviti – to ih je ohrabrilo. Tako sam shvatio da je jako važno ljude ohrabrivati i da je moj posao ohrabriti nekakve ispravne i dobre ljude koji nekako gube vjeru u tom svijetu koji je poludio. Nisam ja sada siguran da sam ja neku budalu natjerao da promijeni mišljenje jer budala ostaje budala, ali je važno da pametni ljudi shvate da nisu sami i to je moja ideja – da kažeš ljudima: gledajte, ima nas još i tu smo i ne damo se. Kada mi neko priđe na ulici, maše i zahvaljuje – znam da radim nešto korisno. Istovremeno, sad će to zvučati čudno, ima i onih koji dobacuju uvrede, prostote i na neku čudnu foru su mi i oni važni jer ja shvaćam da sam dobro uradio svoj posao ako mi neko tako dobacuje da sam Jugosloven, komunista ili četnik ili nešto. To me veseli jer ja tada znam da negdje uznemiravam kretene i sviđa mi se taj osjećaj. Ako to izostane i ako toga nema, stvarno nije vic, ja se zabrinem, sumnjam u sebe. Inače imam nisko samopouzdanje i odmah mislim da je to gotovo, da ja ne radim kako treba, treba mi neko da mi vikne nešto ružno da bih ja vjerovao da sam dobar i da mi još uvijek ide ovaj posao.
Šta je za vas sloboda?
Ajme ne znam, nisam razmišljao o tako velikim kategorijama… Nemam baš neko posebno objašnjenje… Ljeto na Lastovu!
Sloboda_Narodu
Add comment